Razgledavanje

Samo ime vodeničarskog naselja Rastoke nam govori da se tu nešto rastače, a to je rijeka Slunjčica koja se kroz niz malih i velikih slapova ulijeva u kanjon rijeke Korane. Najpoznatiji slapovi u Rastokama nalaze se upravo na našem imanju:

Slap „Buk„ je nazvan zbog buke koju stvara pri svom padu u kanjon Korane. Vodom je to najbogatiji i najveći slap, pa je taj slap i kruna posjete Rastokama. Preko širokih ali razigranih slapova „Virićki“, voda Slunjčice ruši se u Koranu preko Buka, te svom silinom udara o jaku stijenu, pri čemu se raspršuje u sitnu maglicu srebrnkaste boje , u kojoj se na suncu stvara sjajna duga. Tko želi provjeriti neke od mnogih teorija prolaska ispod duge ovdje to mogu i napraviti J.

Slap „Hrvoje“ ime je dobio po čovjeku koji se nekoć davno bacio sa tog slapa. „Hrvoje“ svojom visinom nadmašuje čak i najveći slap „Buk“. Pjenušavi i razigrani slap „Hrvoje“ nevidljivo pljuska po hridi, preko koje se preljeva na sve strane. Svojom izuzetnom ljepotom budi u prolaznicima ugodno i veselo raspoloženje. Nekad ga je karakterizirao slatki nosić ali je on zbog naleta velikih voda posustao i pretvorio se u stijene ispod samog slapa.

Slap koji se nalazi u srcu Rastoka po mnogočemu podsjeća na raspletenu kosu, jer se u uskim mlazovima ruši preko ispupčenih sedrenih barijera. Legenda kaže da su vile imale srebrnu boju kose, te vrijeme provodile na zelenim obroncima uz vodu. Zbog toga i danas postoji vjerovanje da srebrnokose vile, noću, posjećuju Rastoke i odmaraju se u ugodnom prirodnom ambijentu. Po njima je i slap „Vilina kosa“ dobio ime. Želite li doživjeti dio vilinske čari, raspletenu vilinu kosu te vidikovac i pogled na kanjon Korane koja teče prema Karlovcu, prošećite se do ovog slapa..

Winnetou totem originalna je kulisa sa snimanja filma „Blago u srebrnom jezeru“.

Njemački književnik Karl May u svojim romanima stvorio je lik indijanskog poglavice iz plemena Apača – Winnetou. Prema tim romanima snimljeni su filmovi o pustolovinama poglavice Winnetoua, koji su doživjeli veliki uspjeh. „Blago u srebrnom jezeru“ prvi je u seriji vestern filmova prema pričama Karla Maya, a ujedno je i najpoznatiji nastavak te međunarodne koprodukcije snimljene u Hrvatskoj. Snimljen je 1962. godine u produkciji Rialto filma iz Berlina u suradnji s Jadran filmom iz Zagreba na lokacijama širom Hrvatske. Redatelj filma je dr. Harald Reinl a likove trojice glavnih protagonista igrali su Pierre Brice (Winnetou), Lex Barker (Old Shatterhand) i Stewart Granger (Old Surehand).

Neke od najpoznatijih lokacija na kojima je sniman film su NP Paklenica, NP Plitvička jezera, NP Krka, kanjon rijeke Zrmanje, Vransko jezero i druge. U Rastokama i Slunju je bilo smješteno indijansko selo i salon. Lokalni ljudi su glumili kao statisti, a vrača je glumio Mile Štrk, jedan od legendi grada Slunja.

Nakon uspješno snimljenog legendarnog filma njemačka produkcijska kuća u Rastokama ostavlja totem sa snimanja filma koji je sačuvan do danas, dvije strane totema su originali, a na ostalim su hrvatski motivi.

Zanimljivo je da je totem bilo iznimno teško postaviti te je u samom pothvatu sudjelovalo nekoliko traktora kako bi ispravno pozicionirali ovaj obelisk koji je svoje temelje sakrio ispod zemlje do dubine čak 2 metra.

Prirodna okolica i sam način života, takozvano mlinarenje, uvjetovali su i jedinstvenu arhitekturu i svojevrsnu stilsku gradnju mlinica(mlinovi žličari), koja se može kategorizirati u gradnju dinarsko – posavskog tipa. Svaka mlinica morala je imat dva do tri mlinska kamena i to jedan za „crnu meljavu“ i jedan za „bijelu meljavu“. Mlinovi žličari mogli su se podizati jedino na rubovima zemljišta, gdje su padovi voda najmanje tri do pet metara s kosinom skele za dovod vode 35 stupnjeva. Dok kod drugih mlinova lopatara, težina i količina protoka vode daje pokretnu snagu, kod mlinova žličara odlučujući je pad i odgovarajuća količina vode, koja svojim udarom u žlice pokreće uspravno vreteno i s njim spojen mlinski kamen.

Rastočke mlinice podizane su na sedrenoj podlozi, a ispred mlinica su se morale postavljati brane. Te tzv. „glave“ od hrastovine ili kestenovine štitile su neposredan udar vode u mlinice, a višak vode skretale u tokove i slapiće pokraj mlinica. Sva drvena građa za izgradnju mlinica, potječe sa ovog područja. Hrastovina i kestenovina su iz nizinskih krajeva Korduna, a bukovina, jelovina i borovina iz planinskih krajeva, tj. ogranaka Kapele i Plitvičkih jezera, gdje su bile i pilane.

Kanjon kojim teče Korana a koji je slapovima pomogla ukrasiti Slunjčica vrlo su živopisni i glasni, na nekim mjestima visok i nekoliko desetaka metara. Djelovanjem vode nastali su brojni oblici pa tako i spilje.

Spilja kojoj imate pristup sa našeg imanja odličan je primjer djelovanja voda koja je izrezbarila prekrasne sedrene stijene i tako pokazala svu svoju raskoš. Nastajanje sedrenih oblika dinamičan je proces međusobnog djelovanja fizikalnih i kemijskih čimbenika te mikroorganizama u vodi. Sedra je stoga naše veliko prirodno blago, jedan od temeljnih fenomena naših krških rijeka i voda općenito. Stvara barijere preko kojih se ruše slapovi, a one usporavaju rijeke i posve ih mijenjaju. Ona je nježna, osjetljiva na zagađenje, ali i prekrasna rukotvorina zaigrane prirode. Naša špilja, iako kratka, dočarati će vam kako ti procesi izgledaju iz blizine. Ako ste se u njoj zatekli za toploga dana primijetite koliko je u njoj hladnije i ugodnije. Prolazeći kroz nju bit ćete u razini sa Koranom koja prolazi tik do vas.

To je posebno mjesto u središtu našeg leptirastog imanja u kojem obitava kalifornijska pastrva (lat.Oncorhynchus mykiss).

Najviše vremena provodi u sredini vodene površine, samo u izrazito čistim i bistrim rijekama, kakva je upravo Slunjčica. Ova riba je bogat izvor proteina te vitamina pa je zbog toga poželjan obrok u svakom kućanstvu i uvijek svježi specijalitet u našoj konobi. Ako vas na izletu prate i vaši mališani možete ih razveseliti hranjenjem riba u drugim ribnjacima te upoznati s našim domaćim patkama koje čuvaju ribnjak.

Osim mlinarenja, pogonska snaga vode u Rastokama koristila se i za konačnu obradu tekstila u stupama i koševima.

Sve što se u kućnoj radinosti tkalo u zimskim mjesecima, u rastočkim stupama i koševima tj. u dubokim bačvama s rupama na bočnicama, košali su se pod jakim mlazom vode 5 – 6 sati.

Oko kuća svi su okolni plotovi bili ukrašeni šarenicama ili biljcima, gdje su poslije stupanja dobivali sjaj i bogatstvo boja.

Čak i danas susjedi iz Rastoka dolaze oprati stare tepihe, biljce od svojih roditelja kod nas.

U ovom muzeju nalazi se etno zbirka koja prikazuje život naših predaka.

Možete vidjeti godinama prikupljani kućanski pribor i namještaj koji su se svakodnevno koristili u domaćinstvima.

Starije generacije se mogu prisjetiti svog djetinjstva i mladosti kroz zbirku, a mladi mogu naučiti nešto o povijesti i načinu života naših roditelja i njihovih roditelja.

Od samih početaka sakupljačka politika povezana je isključivo s područjem Slunja i Rastoka, a karakter muzeja definiran je kao kulturno-povijesni.

Vreteno, tkalački stan, preslica, naćve, sukalo, petrolejka samo su neki od eksponata koje je obitelj Holjevac godinama skupljala.