San o Rastokama

Vodeničarsko naselje smješteno na mjestu gdje se modro-zelena voda Slunjčice ulijeva u rijeku Koranu. Najveći broj nastambi sagrađen je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Zbog svojih izuzetnih prirodnih ljepota i povijesne tradicije Rastoke kao naselje su uvrštene 1962. godine pod zaštitu Državne uprave za zaštitu kulturne i povijesne baštine.

Mnoge stare civilizacije kao i suvremene urbane sredine svjedoče da je voda oduvijek privlačila čovjeka da na njenim obalama traži svoj blagodat.

Tisućama su se godina vode rijeke Korane i Slunjčice te njihov biljni i životinjski svijet prkosili prirodnim zakonima i kao rezultat te borbe, u toj vapnenačkoj visoravni, urezali za čovjeka neizmjerno prirodno bogatstvo, kanjon rijeke Korane i Slunjčice.

Vezano za tu prirodnu pojavu, upravo na tom prostoru, na «rastočenom» terenu, mjestu gdje se vode rijeke Slunjčice rastaču u nekoliko rukavaca ostavljajući između sebe mala uzvišenja u obliku vodotoka i slapova, čovjek je izgradio naselje RASTOKE. Tu je našao svoj blagodat i kao takav vječno postao njen sastavni dio i nerazdvojiv spoj prirode i čovjeka.

Rastoke su naselje ambijentalne vrijednosti i autentičnog graditeljskog nasljeđa koji po zapisima datira iz 17. stoljeća, pretpostavlja se i ranije.

Najveći broj nastambi sagrađen je krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

U Rastokama se oduvijek živjelo. Danonoćno se mljelo žito iz obližnjih sela. S obzirom da je mjesto smješteno na glavnoj cesti – poveznici južne i sjeverne Hrvatske bilo je sjecište raznih nakupca, te trgovaca stokom. Bogato mjesto ratni vihori kao i mnoge druge društvene nevolje su ih uništavali i uvijek vraćali na početak.

Iako su ljudi morali odlaziti, priroda je uvijek ostajala i prkosila svojom osebujnošću.

Tijekom Domovinskog rata Rastoke su potpuno uništene i devastirane. Obnovljene su uz pomoć Ministarstva obnove i razvitka.

Danas su se u Rastoke vratila sva domaćinstva i ima ih 30-tak. Želja im je da ponovno pokrenu vodenice i gospodarstveni život.

Preduvjet za to stvoren je prošle godine izgradnjom kanalizacije u Rastokama.

Većina domaćinstava je krenula u iznajmljivanje soba za turiste. Bojaznost za opstanak postaje sve veća jer izgradnjom autoputa cesta Karlovac-Slunj-Plitvička jezera postaje neinteresantna turistima.

Taj problem se mogao još prije uvidjeti, a danas već u potpunosti spriječiti organiziranim smještajem.

Upravo je to obitelj Holjevac sa imanjem u centru Rastoka navelo da izgradi manji kompleks turističko gospodarstvenih sadržaja, te ih kao takve ponuditi domaćem i stranom turistu.

Osnovano je 1997. obiteljsko poduzeće Slovin Unique – Rastoke d.o.o. kao pravni nosilac svih usluga. Uz pomoć vlastitog znanja, truda i neizmjerne volje te kredita Hrvatske poštanske banke stari je sjenik pretvoren u ugodan ugostiteljski objekt.

Danas poduzeće ima kompletno razrađenu viziju budućeg djelovanja.

Legenda o vilama u Rastokama postoji koliko i samo naselje Rastoke – dok su mlinovi žličari cijelu noć mljeli kukuruz i pšenicu, mlinari i mlinarice družili su se uz petrolejke i dugo u noć prepričavali razne priče iz života.

Za to vrijeme – rastočke vile bi uzimale konje koji su mlinari ostavljali pod sjenicima da se odmore za put natrag kući.

U ranu zoru, vile bi vraćale konje – zadihane, umorne, znojne i s mnoštvom sitnih pletenica spletenih od grive, a one bi prale svoje rublje u Slunjčici, plesale kolo i igrale, zvale da im se mlinari pridruže…

I danas se rado okupljaju, pa ih mogu vidjeti svi koji to doista žele i provode vrijeme na slapu Vilina kosa…

Najstarija prošlost stanovnika ovog prostora neistražena je i nepoznata.

Povijesničari izvode ime Slunj od riječi «Slovin».

Neki navode da je Slunj izgradio još hrvatski kralj Zvonimir, no njegovo ime spominje se još u doba ranog feudalizma u 12. stoljeću.

Turci su više od 13 puta napadali na utvrđeni grad i mjesto Slunj, no prvi put su uspjeli prodrijeti u njega 1578., opljačkati ga i opustošiti.

Novi frankopanski grad Slunj (danas ostatak, zvan Gradina) bio je podignut na strateški vrlo povoljnom mjestu, na kamenitoj uzvisini poluotoka velike obale rijeke Slunjčice.

Mnogi povijesničari govore da je Slunj građen u obliku nepravilnog šesterokuta, opisan okolnim zidovima s četiri polukule, kako bi se mogao braniti sa svih strana.

Zanimljivo razdoblje Rastoka i Slunja za vrijeme Francuske vladavine u ovim krajevima kao najistočnijeg graničnog dijela Napoleonove imperije.

Premda su Napoleonovi ratni pohodi imali osvajački karakter oni su ujedno pridonosili širenju novih, naprednih ideja građanske revolucije kao što su ukidanje feudalno-crkvenih privilegija, ravnopravno tretiranje svih slojeva građana pred sudovima, poštivanje svakog naroda i uvođenje narodnog jezika u škole i javni život, liberalizacija trgovine, demokratske osnove uprave,uvođenje građanskog braka, sloboda vjeroispovijesti.

Francuzi su bili poznati po svojim stručnjacima za izgradnju cesta, prijelaza i mostova preko rijeka te žitnih skladišta što im je bilo potrebno u vojne svrhe te za prehranu i zapošljavanje osiromašenog stanovništva.

Napoleonov magazin u Slunju je nastao u 19. stoljeću.

Tu je njegova vojska pohranjivala hranu i oružje.

Ime Kordun nastalo je u doba francuske uprave. Slunj je bio pod zaštitom krčkih Frankopana, mirno se razvijao sve do 16. stoljeća, tj. do turskih provala i paljenja.

Utvrda na desnoj obali i naselje na lijevoj obali Slunjčice bili su povezani mostom i u kasnijim dokumentima spominju se pod jednim imenom: »gradom Slunjskim».

Neko vrijeme (u 15. stoljeću) utvrda Slunj s posjedima bila je prodana Zrinskima, ali je ponovno i najduže bila vlasništvo loze Frankopana od kojih je poznat i Juraj koji je sudjelovao na Cetinskom saboru.